Donijeli su joj jednu ružu; runila je s mnogo pobožnosti i ljubavi njezine latice po svom križu. Uzimala je laticu po laticu i milovala rane našega Gospodina. - U mjesecu rujnu, reče ona, mala Terezija još runi latice "proljetne ruže". Dok za tebe runim latice proljetne ruže. Tvoje suze otrt bih htjela! Kako su latice padale s njenog kreveta po podu bolesničke sobe, reče vrlo ozbiljno: - Skupite ove latice, moje sestrice, kasnije će vam one biti na radost … Nemojte ni jednu izgubiti …

Sv. Mala Terezija