Prvi zavjeti s. M. Gabrijele od Isusa

Na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, 29. rujna u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj za vrijeme misnoga slavlja, još jedan korak u odgovaranju na dar poziva, učinila je s. Marija Gabrijela od Isusa (Doris Stražanac) polaganjem privremenih svetih zavjeta na tri godine. Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je župnik u zagrebačkim Remetama o. Antonio Mario Čirko, karmelićanin, u koncelebraciji sa župnikom u Koški – rodnoj župi zavjetovnice vlč. Tomislavom Korovom te vlč. Lukom Ivkovićem i domaćim župnikom vlč. Mirom Tomasom.

„Svaka misa je milosni susret s Gospodinom. Trenutak kada Bog izlijeva obilje milosti i darova. A danas na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela posebno smo zahvalni za milost što će naša s. Marija Gabrijela od Isusa polagati svoje privremene zavjete. Zahvalni smo zbog odvažnosti u odazivu na dar poziva“, rekao je na početku slavlja o. Antonio, istaknuvši kako će po polaganju zavjeta još više ispuniti svoje ime, bit će još više Isusova. Nakon navještaja evanđelja, vlč. Korov je prema Obredniku prozvao zavjetovanicu, a ona se spremno odazvala na poziv riječima: „Evo me, Gospodine, pozvao si me!“ te tako izrazila svoju želju da po svetim zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti uđe u zajedništvo sestara Karmela sv. Josipa.

U svojoj poticajnoj homiliji o. Čirko je na početku ukazao na otajstvo poziva kojega Isus upućuje odabranim dušama. „Poziv je tajna. Danas se toj tajni klanjamo. Isus je imao vremena za svakoga čovjeka, zato redovnički život, osobito život u klauzuri nije mučeništvo, nego je radosno darivanje svakome čovjeku poput Isusa. Redovničke su zajednice vidljive oaze Božje prisutnosti.“ Misnik se tada obratio i s. Gabrijeli osvrnuvši se na proteklo razdoblje njene redovničke formacije, novicijat, u kojemu je dublje promišljala o ljepoti i zahtjevnosti redovničkoga života. „Danas započinješ mali, ali znakoviti korak hoda na putu koji je Bog za tebe oduvijek planirao. U trenutku odaziva nisi osjećala ni pritisak ni prisilu, nego istinsku slobodu: Isus me poziva, ali me ne prisiljava.“

U nastavku homilije o. Antonio uputio je poticaj s. M. Gabrijeli po primjeru svakoga od tri arkanđela. Po Gabrielu Bog šalje važne poruke ljudima, on nosi zov Božji, pa je tako i slavljenici poručio: „Ne boj se izazova u svome redovničkom hodu, kušnji, već se raduj milostima koje ćeš u Karmelu dobiti.“ Poput Rafaela pozvana si biti putokaz prema Bogu, koji liječi svakoga čovjeka, rekao je propovjednik i nastavio: „A ime Mihael znači: Tko je kao Bog? Koliko mi je on važan? To si pitanje postavljaj svaki dan, i u molitvi i u ispitu savjesti“. Na kraju je ohrabrio zavjetovanicu ukazujući da je ona od danas „svjetionik koji pokazuje drugima gdje je Isus, naša snaga i naša ljubav“, te ju pozvao da uvijek u svome srcu čuva i izgrađuje ljubav prema svojoj zajednici sestara, jer se u zajednici krije snaga i blagoslov redovničkog života.

Po završetku homilije uslijedio je čin polaganja zavjeta. Sestra M. Gabrijela je prvo izrekla svoju pripravnost za posvetu Bogu te življenje prema Pravilu i Ustanovama terezijanske obitelji, a nakon toga je u ruke priorice majke M. Liljane od Duha Svetoga (Prelić) položila svoje privremene zavjete u trajanju od tri godine. Tim činom započela je na osobit način živjeti ono što i sam obrazac zavjeta kaže: „Ovoj se Obitelji, koju je obnovila sveta Terezija, predajem cijelim srcem, da bih po milosti Duha Svetoga i pomoću Bogorodice, živjela u službi Majke Crkve, neprestanom molitvom i radom te tako postigla savršenu ljubav i kroz svu vječnost slavila Presveto Trojstvo“.

Nakon misnoga slavlja uslijedilo je čestitanje i druženje s obitelji i najužom rodbinom s. M. Gabrijele u gostinskom dijelu samostana.