Ono što duša mora činiti za vrijeme ove molitve smirenosti, mora biti samo s blagošću i bez buke. "Bukom" nazivam tražiti puno riječi razumom i razmišljanja kako bi iskazala zahvalnost na ovom dobročinstvu te gomilati svoje grijehe i nedostatke kako bi vidjela da to ne zaslužuje. Sve se to ovdje okreće, te razum prikazuje i pamćenje ključa, pa mene stvarno ove moći gdjekada zamaraju, jer uza sve to što imam slabo pamćenje, ne mogu ga obuzdati. Volja pak, smireno i razborito, neka shvati da se ne pregovara s Bogom snagom ruku, te da su one velika drva nepromišljeno naslagana kako bi zagušila ovu iskru, pa neka to spozna i ponizno kaže: "Gospodine, što ja mogu ovdje? Što ima služavka s Gospodarom, te zemlja s nebom?" Ili pak riječima koje joj ovdje sinu, čvrsto uvjerena u saznanje da je istina ono što govori, i neka se ne osvrće na razum, jer je smutljivac.
Sv. Terezija Avilska