Proslava sv. Terezije Avilske – 2020. godine

Misno slavlje svetkovine velike naučiteljice Crkve i duhovne majke obnovljenog Karmelskog reda, predvodio je u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj u četvrtak, 15. listopada 2020. valpovački župnik vlč. Zvonko Mrak. Uz njega su, nakon otpjevane Večernje molitve u čast svetice, suslavili domaći župnik vlč. Miro Tomas, župnik iz Đakova vlč. Tomislav Ćorluka, srijemski župnik iz Šida vlč. Nikica Bošnjaković te valpovački župni vikar vlč. Luka Ćosić. Iako u manjem broju nego prijašnjih godina, vjerni štovatelji svetice iz Avile došli su i ovaj put pronaći nadahnuće u riječima i životu ove velike karmelićanke, kako je to u uvodu u misno slavlje rekao predvoditelj.
Navodeći nekoliko osnovnih podataka iz bogate biografije sv. Terezije Avilske, vlč. Mrak je započeo homiliju ističući terezijanski trag u čitavoj Crkvi, koja ju je i prepoznala kao autentičnu mističarku koja je kroz svoju molitvu i spise podijelila s čitavom Crkvom sve što je imala i živjela pred Bogom. „Na taj nas način po sv. Tereziji hvata živa želja za pravom svetošću jer i nas hrani ista Riječ i vodi isti Duh“, nastavio je valpovački župnik naglašavajući kako nas Bog uistinu želi obdariti božanskim životom odgovarajući na istinsku želju i žeđ duše, kakva je bila i svetičina, navodeći riječi njenog najdražeg psalma o duši koja poput košute čezne za Bogom živim. Ta nam žeđ daruje mogućnost da u svom životu i mi ispunimo terezijanski zadatak za pronalaženjem putova Božjih kako bi se Božje kraljevstvo širilo u današnjem svijetu, baš kao i u Terezijino vrijeme.
„Terezija je znala da voda koju Gospodin daje žednoj duši je voda živa koja struji u život vječni, a da je blizina s Bogom izvor te vode“, naglasio je vlč. Zvonko, nudeći prisutnima primjer svetičine molitve i riječi koje je zapisane držala u svom Časoslovu, a koje govore kako je u dostatnosti Boga samoga koji se ne mijenja i uvijek ostaje isti, crpila hrabrost i vjernost, dajući primjer i nama, današnjim ljudima, koje puno toga plaši i uznemiruje. Zaključujući svoju homiliju, propovjednik je uputio molitvu sv. Tereziji Velikoj kako bi i ljudi ovog naraštaja upoznali Božju blizinu, njegovu veličinu, važnost, dobrotu i ljubav te tako sudjelovali u njegovu božanskom životu ispunjajući, poput sv. Terezije iz Avile, svoj poziv u Crkvi do kraja, tako da se „jednom, zajedno s ovom velikom sveticom, u vječnosti radujemo pjevajući hvale Božjem milosrđu“.
Ove je godine, zbog pandemijskih razloga, nakon mise izostavljeno uobičajeno čašćenje relikvije sv. Terezije koja se čuva u Karmelu sv. Josipa, a vjernici su mogli moliti pred slikom svetice, izloženom u samostanskoj crkvi.